Devetog travnja 1983.godine u dvorani na Baldekinu odigran je najveći i najznačajniji sportski događaj u Krešimirovom gradu.

Treća utakmica finala doigravanja za prvaka Jugoslavije u košarci između Šibenke i Bosne. U neviđenoj drami, kakva se rijetko događa u grotlu Baldekina Šibenka je predvođena legendarnim tada 18–godišnjim Draženom Petrovićem pobijedila 83:82, i postala prvakom zemlje svjetskih prvaka, u tada najjačoj europskoj košarkaškoj ligi.

O Draženovim slobodnim bacanjima, faulu Sabita Hadžića, (ne)isteku vremena za napad, suđenju Ilije Matijevića, dodjeli medalja i pehara Vasila Tupurkovskog, čelnika KSJ-a i neviđenom slavlju razdraganih Šibenčana napisane su tone i tone tekstova, knjiga, dokumentaraca… No, ono što je obilježilo na parketu više nego zasluženu pobjedu Šibenke obilježio je sramotan događaj, koji se dogodio samo 24 sata nakon utakmice, točnije odluka tadašnjih čelnika Košarkaškog saveza Jugoslavije, koji su domaćim košarkašima oduzeli naslov, i dodijelili ga za zelenim stolom košarkašima iz Sarajeva. To je bio presedan ne samo u jugoslavenskom već i svjetskom sportu. Nikada se jedna utakmica nije poništila zbog sudačke odluke, osim te 1983.godine.

Šibenik nadomak stečaja: Osniva se novi klub, gradonačelnik najavljuje i novi stadion

Nogomet

29. ožu 2026 0

Nogomet

29. ožu 2026 0

Jedan mladi, tada mali klub iz grada stiješnjenog između dva jaka, moćna košarkaška centra Zadra i Splita, pojavio se poput meteorita na košarkaškoj karti zemlje, koja je tada bila svjetska velesila, te se drznuo nakon samo 4 godine od ulaska u Prvu saveznu ligu osvojiti naslova prvaka države. Nitko te sezone Šibenčanima nije davao šanse da u konkurenciji moćnih beogradskih klubova Crvene zvezde i Partizana, Cibone, Bosne, dalmatinskih velikana Zadra i Splita osvoji pehar najboljeg. Mnogi se i ne sjećaju da je Šibenka te sezone bila prva u regularnom dijelu lige, s 32 boda, ispred Partizana, Bosne i Zvezde, da su Dražen, Šiši, Žika, Macko, Jare u četvrtfinalu play-offa s 2-1 skinuli Jugoplastiku, u polufinalu C.Zvezdu, i onda u tom sad već mitskom finalu Bosnu s ukupnih 2-1.

Sarajevsku Bosnu, koja je 1979.godine postala prvakom Europe. Po mnogim pričama, analizama ali i poznatim činjenicama, koje su godinama nakon tog finala isplivale na površinu, Bosna je te 1983.godine bila programirana za prvaka Jugoslavije. Godinu prije održavanja ZOI-a u Sarajevu, koji je ondašnjem političkom establišmentu trebao poslužiti i kao svojevrsna propaganda komunističke zemlje prema svijetu, košarkaška titula Studentima se uklapala idealno u tu priču. Kada znamo tko je tada stajao iza KK Bosna, kakvi politički i ekonomski moćnici poput Branka Mikulića, Emerika Bluma i drugih, a da je Šibenka imala samo svoju sjajnu momčad, najvećeg europskog talenta pod obručima, silnu želju da napravi najveću senzaciju u YU sportu, i fantastičnu podršku svojih navijača i lokalne javnosti, onda se ovakve konstrukcije doimaju više nego uvjerljive. O

ne su dodatno potencirane priznanjima nekih od aktera te kontroverzne odluke, poput poznatog beogradskog suca Rade Petrovića, koji je jednom šibenskom treneru prilikom slučajnog susreta na BG aerodromu gotovo izravno kazao kako su tadašnji čelnici od njega kao jednog od dva suca tog dvoboja na Baldekinu tražili da “na bilo koji način pronađu, izmisle bolje reći neki razlog, kako bi poništili utakmicu“! Prošlo je od tada preko 20 godina, ali Petroviću je očito proradila savjest pa se povjerio tom šibenskom treneru…

Od tog 9. travnja protekle su 43 godine, svašta se u međuvremenu dogodilo. Šibenki je oduzet naslov, na papiru su košarkaši Bosne postali prvacima, Dražen je nakon te lude neponovljive sezone otišao u Cibonu, koju je doveo do europskih visina, potom u madridski Real, NBA, do srebra na OI u Barceloni 92. do povijesnog finala protiv originalnog Dream teama… Nažalost 93. nas je napustio zauvijek u tragediji na njemačkoj autocesti kod Ingolstadta…

Hrvatska košarka poslije odlaska kapetana više nikada nije bila ono što je postala s njim. A šibenska košarka u protekle 43 godine, uz kratkotrajne bljeskove postala je nažalost po rezultatima marginalni klub, čak i u hrvatskim okvirima. Klub, i sredina koja je izbacivala talente kao na filmskoj traci od braće Petrović, Ace i Dražena, Ivice Žurića, Predraga Šarića, Nene Slavice, Gulina, Kalpića, Mira Jurića, Mira Bilana, pa do aktualnih reprezentativaca Roka Badžima, Tonija Nakića, Krešimira Radovčića i donedavnog NBA-ovca Darija Šarića ove 2026.godine na pragu je ispadanja iz hrvatske košarkaške elite.

Domaćih igrača ima na kapaljku, posebno onih koji obećavaju. Osim pojedinih domaćih stručnjaka, vojnika kluba, koji pokušavaju spasiti čast ŠI basketa, nema nažalost više ni sportskih vizionara, koji bi poput svojih prethodnika znali kako podići klub, i ovaj sport u gradu koji ima sve preduvjete da bude ono što je bio te 83., ili tog desetljeća, krajem 70-ih, i 80-ih prošlog stoljeća.

Ove godišnjice su samo emotivni spomen i evociranje na slavne dane šibenske košarke i sporta općenito, koje svakom Šibenčaninu bude najdublje osjećaje. I nameću pitanje – može li se nekim čudom opet dogoditi Šibenka 1983.